Kad je njegov otac, tamo davnih dana, rođaku poklonio instrument do kog u lozi Obućina drže kao do ikone, i koji je jedini znao da razbije sablasnu tišinu Bukovika u pešterskom predvorju, sjetio se Tomislav toliko puta u njegovoj kući ispojane pesme: “I to su mu strašne kletve bile, u izroda gusle »»»

Pa, ne mogavši više da čeka oca koji je dao riječ da će napraviti nove gusle, uplašen kletvi i prsta koji upiru u njega – izroda koji ne liči na pretke, riješio je da ih načini sam. Otad do danas vještim rukama napravio ih je preko 80. Mogao je i više, ali se oduvijek dleta i drveta dohvatao samo o»»»